od Božića od -20 do danas pijuću

U dvorištu Štrosmajerove 15, dvorištu lovačkog doma gdje se okupljaju svi "životinjari" postoji jato kokoši "Hrvatske patuljaste kokoši" koje su prodivljale, spavaju na drveću i ne daju se uloviti.

Pred Božić, koka je nestala i odjednom se pojavila na sam Božić s 5 pilića!

Sutradan je jedno uginulo (pokislo i smrzlo) a dva su nestala. Vjerojatno ih svrake odnijele ili mačke.

Preostala dva pileta hranjena su kuvanim jajima i toplim mljevenim žitaricama, zelenilom i kruhom, od strane ugostitelja koji tamo ima svoj lokal i od nas aktivista SPAS-a.

Oba pileta su preživjela i sada veselo trčkaraju za kvočkom koja ih brani od mačaka i svraka a i od ljudi.

Zamislite, nejaka stvorenja preživjela su naših -18 a tamo gdje oni hodaju i borave - tik uz zemlju je niža i do nekoliko stupnjeva temperatura! Nevjerojatno, razlog više za veselje

Zanimljivo je kako im se noge ne smrznu, pratio sam malo kako im to uspijeva i vidio da kvočka stisne prste, pilići se popnu na njene prste i potom ih ona ušuške u svoje perje ili ih zakrili perjem krila i tako grije.

Sad oni već naveliko jurcaju po dvorištu

Mreža protiv napuštanja životinja

24.01.09.

Više od 40 udruga iz 28 gradova Hrvatske
Zbog izrazito loše situacije glede napuštanja životinja i neprovođenja Zakona o zaštiti životinja formirana je Mreža protiv napuštanja životinja, koja okuplja preko 40 udruga iz 28 gradova uz voditelje skloništa i pojedince koje skrbe za napuštene životinje.
Iako Zakon o zaštiti životinja, koji je na snazi preko dvije godine, jasno obvezuje lokalne zajednice na rješavanje problema napuštanja životinja, vrlo je malo dosad poduzeto i situacija prerasta u krizu.
Građani sve više kupuju životinje koje kasnije odbacuju na ulicu, udruge i pojedinci koji skrbe o napuštenim životinjama na rubu su snaga, kažnjavanja neodgovornih građana nema, obveznog mikročipiranja svih pasa nema, kao ni programa kastracije.
Rijetki su gradovi čije su vlasti barem pokušale poštovati Zakon o zaštiti životinja, koji imaju izgrađeno sklonište i programe zbrinjavanja te udomljavanja životinja.
Četvrti sastanak Mreže protiv napuštanja životinja održat će se u subotu, 24. siječnja u 12 sati u domu HDLU na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu, kako bi predstavnici udruga utvrdili svoje zahtjeve prema državnim i lokalnim vlastima.
Na prošlom sastanku održanom u Skloništu za napuštene životinje grada Zagreba u Dumovcu utvrđeno je loše stanje po cijeloj Hrvatskoj u kojoj je zakonska obveza lokalnih zajednica prepuštena volonterskim udrugama i građanima, što je nedopustivo i neprovedivo. Postojeća skloništa trebaju konkretnu pomoć, a mnoga nova treba izgraditi uz provedbu programa kastracije i udomljavanja životinja.
U Zakonu o zaštiti životinja propisano je prijelazno razdoblje od dvije godine u kojem su lokalne zajednice trebale ispuniti svoje zakonske obveze. No, prijelazno razdoblje je završilo, stanje se pogoršalo, a inertnost lokalnih vlasti i nedovoljna suradnja s udrugama za zaštitu životinja čine problem još većim.
Problem velikog broja napuštenih životinja prisutan je podjednako u gradskim sredinama kao i manjim mjestima. Skloništa za životinje propisanih Zakonom nedostaje po cijeloj zemlji, a uz njih i pravilne veterinarske skrbi, programa kastracije, udomljavanja životinja i kažnjavanja neodgovornih građana.
Svoje zahtjeve Mreža protiv napuštanja životinja nakon sastanka uputit će Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, svim županijskim uredima te svim gradskim vlastima. Očekujući pomake, Mreža će nuditi suradnju u rješavanju gorućeg problema kojeg stvaraju neodgovorni građani, a zbog kojih svakodnevno stradavaju životinje.
Na četvrtom sastanku Mreže prisustvovat će i gospodin Volker Fritzmeier koji u Njemačkoj vodi udrugu za potporu projekata zaštite životinja u Hrvatskoj.
U interesu informiranja javnosti, predstavnici udruga za zaštitu životinja i ostali članovi Mreže protiv napuštanja životinja bit će na raspolaganju zainteresiranim medijima.

izvor: PRIJATELJI ŽIVOTINJA

Tražimo HITNO udomitelja za vrlo dragu kujicu, stara oko 10 mjeseci

Ruka puna ljubavi

Ovo je jedna od meni najtoplijih slika koje sam našao na netu tražeći podatke o Zakonima i drugim zakonskim aktima koji reguliraju materiju zaštite ptica, mislim da je ova slika s ptice.net

PRAVILNIK O OPASNIM PSIMA (NN 26/05)

NN br.: 26; 23.02.2005.

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOGA GOSPODARSTVA



Na temelju članka 20. stavka 2. i 4. Zakona o dobrobiti životinja (»Narodne novine«, broj 19/99.) ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva donosi

PRAVILNIK O OPASNIM PSIMA

Članak 1.
Ovim Pravilnikom utvrđuju se opasni i moguće opasni psi.

Članak 2.
U smislu ovoga Pravilnika pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje: • »opasan pas« može biti bilo koja jedinka te vrste, podrijetlom od bilo koje pasmine koja je, ničim izazvana, napala čovjeka i nanijela mu tjelesne ozljede ili koja se uzgaja i/ili dresira za borbe pasa ili je zatečena u organiziranoj borbi s drugim psom, • »moguće opasan pas« – pas službeno obučen za čuvanje imovine ili kao tjelesni čuvar te psi iz članka 6. stavka 3. ovoga Pravilnika, • »nadležno tijelo« – Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva – Uprava za veterinarstvo, • »registar« – Hrvatska rodovna knjiga koja se vodi pri Hrvatskom kinološkom savezu.

Članak 3.
Psi koji se koriste kao službeni psi u obavljanju poslova pojedinih državnih tijela ne smatraju se opasnim ni moguće opasnim psima.

Članak 4.
1) Činjenicu da je pas opasan utvrđuje veterinarski inspektor po podnesenoj prijavi o ničim izazvanom napadu na čovjeka i nanesenoj mu tjelesnoj ozljedi.
2) Nakon provedenog postupka iz prethodnog stavka upisuje se psa iz stavka 1. ovoga članka u Upisnik pasa u rubriku »Opasan pas« te je potrebno u veterinarsko-zdravstvenu svjedodžbu u rubriku XI. OSTALO upisati: »opasan pas«. O istome se obavještava Hrvatski kinološki savez.
3) Nakon postupka iz stavka 1. i 2. ovoga članka veterinarski inspektor naređuje provođenje mjera iz članka 5. stavka 1. i 2. i članka 6. stavka 2. ovoga Pravilnika.
4) Opasan pas mora biti označen mikročipom bez obzira na njegovu starost.
5) Obvezna je kastracija/sterilizacija opasnog psa, o čemu posjednik životinje kao dokaz nadležnom veterinarskom inspektoru dostavlja preslik računa za obavljenu uslugu.
6) Daljnje držanje opasnog psa nakon prvoga dokazanog napada na čovjeka moguće je ako vlasnik ispunjava uvjete iz članka 7. stavka 2. ovoga Pravilnika i nakon provođenja mjera iz stavka 2., 3., 4. i 5. ovoga članka. Opasan pas mora biti držan u prostoru ili objektu iz kojega ne može pobjeći, a na ulazu u prostor ili objekt u kojem se nalazi opasan pas mora biti vidljivo istaknuto upozorenje: »OPASAN PAS«.
7) Na ulazu u prostor ili objekt u kojem se nalazi moguće opasan pas mora biti vidljivo istaknuto upozorenje: »OŠTAR PAS«. Ulazna vrata u prostor ili objekt u kojem se nalazi opasan ili moguće opasan pas moraju biti zaključana.
9) Izvođenje opasnog ili moguće opasnog psa na javne površine dopušteno je jedino s brnjicom i na povodcu, od strane punoljetne osobe i u skladu s komunalnim odredbama o uvjetima i načinu držanja pasa.
10) Opasan pas mora postići zadovoljavajuću ocjenu na testu provjere stupnja socijalizacije iz članka 5. stavka 1. ovoga Pravil¬nika i nakon školovanja iz članka 5. stavka 2. ovoga Pravilnika, kojemu pristupa zajedno s vlasnikom.
11) U slučaju ponovljenog napada opasnog psa na čovjeka, utvrđenog u skladu sa stavkom 1. ovoga članka ili u slučaju neudovoljavanja uvjetima iz prethodnog stavka, postupa se u skladu s člankom 9. stavkom 1. podstavkom četvrtim Zakona o dobrobiti životinja.

Članak 5.
1) Test za provjeru stupnja socijalizacije opasnog psa obavlja se prema Uputi za provjeru socijalizacije psa iz točke 3. Priloga Pravilnika o uzgoju pasa svih pasmina Hrvatskoga kinološkog saveza.
2) Obvezno školovanje (ispit poslušnosti za psa pratitelja s uključenom provjerom socijalizacije) opasnog psa provodi se prema programu Pravilnika športske radne kinologije Hrvatskoga kinološkog saveza.
3) Poslove iz stavka 1. i 2. ovoga članka mogu obavljati samo pravne ili fizičke osobe registrirane za tu djelatnost te upisane u evidenciju Hrvatskoga kinološkog saveza.

Članak 6.
1) Psi iz kontroliranog uzgoja pasmina terijera tipa bull – stafordski bull terijer, američki stafordski terijer, bull terijer i mini bull terijer moraju posjedovati rodovnicu izdanu od Hrvat¬skoga kinološkog saveza te biti upisani u registar.
2) Psi iz stavka 1. ovoga članka moraju postići zadovo¬ljavajuću ocjenu iz testa iz članka 5. stavka 1. ovoga Pravilnika.
3) Psi pasmine terijera tipa bull koji ne mogu biti upisani u registar (pit bull terijer) i njihovi križanci, moraju biti označeni mikročipom, sterilizirani ili kastrirani te upisani u Upisnik pasa u rubriku »Moguće opasan pas«, o čemu se obavijest dostavlja Hrvatskom kinološkom savezu.

Članak 7.
1) Prilikom nabave moguće opasnog psa vlasnik istoga mora prijaviti posjedovanje takvog psa radi njegovog upisivanja u Upisnik pasa u rubriku »Moguće opasan pas«.
2) Za daljnje držanje opasnog i nabavu moguće opasnog psa te psa iz članka 6. stavka 1. ovoga Pravilnika, vlasnik mora nadležnom veterinarskom uredu podnijeti dokaze, izdane od strane nadležnog tijela: – o nekažnjavanju zbog kaznenih djela: protiv života i tijela čovjeka, zlouporabe opojnih droga, mučenja životinja i drugih kaznenih djela počinjenih uporabom sile, prijetnje, protupravnog prisvajanja te oštećenjem ili uništenjem imovine, – da je stariji od 18 godina i – da je poslovno sposoban.
3) Ukoliko vlasnik psa ne udovolji odredbama iz stavka 2. ovoga članka s takvim psom postupa se u skladu s člankom 9. stavkom 1. podstavkom četvrtim Zakona o dobrobiti životinja.
4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, uz nadzor veterinarskog inspektora i uz sudjelovanje društva za zaštitu životinja, dopušteno je za psa iz članka 6. stavka 1. ovoga Pravilnika pronaći novoga vlasnika.
5) Ako podnositelj prijave iz stavka 2. ovoga članka ispunjava propisane uvjete upisuje se u evidenciju koju vodi nadležni veterinarski ured.
6) Evidencija iz stavka 5. ovoga članka sadrži: – ime i prezime vlasnika psa te adresu, – popis dokumentacije iz stavka 2. ovoga članka, – podatke o psu: – identifikacijska oznaka psa, – pasmina, – broj pod kojim je pas upisan u registar Hrvatskoga kinološ¬kog saveza.

Članak 8. 1) Zabranjuje se trgovina opasnim psima, njihovo darovanje, izlaganje, oglašavanje, sudjelovanje na natjecanjima, izložbama i bilo kojim drugim javnim nastupima te okupljanjima na području Republike Hrvatske.
2) Hrvatski kinološki savez dužan je obavijestiti sve svoje podružnice na području Republike Hrvatske o relevantnim podacima o opasnim psima.

Članak 9. Troškove provedbe mjera iz ovoga Pravilnika snosi vlasnik psa.

Članak 10. Zabranjuje se uvoz i privremeni boravak na području Republike Hrvatske moguće opasnih pasa pasmine terijera tipa bull koji nisu upisani u registar Međunarodnoga kinološkog saveza (F.C.I.) (pit bull terijera) i njihovih križanaca.

Članak 11. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 322-01/05-01/22
Urbroj: 525-01-05-1

Zagreb, 16. veljače 2005.

Ministar Petar Čobanković, v. r.

ZAKON O ZAŠTITI ŽIVOTINJA

Zakon o zaštiti životinja

HRVATSKI SABOR

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA

Proglašavam Zakon o zaštiti životinja, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 1. prosinca 2006. godine.

Klasa: 011-01/06-01/76

Urbroj: 71-05-03/1-06-2

Zagreb, 7. prosinca 2006.

PredsjednikRepublike Hrvatske

Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON O ZAŠTITI ŽIVOTINJA

I. OPĆE ODREDBE

Ciljevi

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju odgovornost, obveze i dužnosti fizičkih i pravnih osoba radi zaštite životinja, što uključuje zaštitu njihovog života, zdravlja i dobrobiti; način postupanja sa životinjama; uvjeti koji su potrebni za zaštitu životinja pri držanju, uzgoju, prijevozu, obavljanju pokusa, klanju i usmrćivanju životinja, držanju životinja u zoološkim vrtovima, u cirkusima, na predstavama i natjecanjima životinja, prilikom prodaje kućnih ljubimaca te postupanje s napuštenim i izgubljenim životinjama.

Područje primjene

Članak 2.

(1) Ovaj se Zakon primjenjuje na sve životinje kralježnjake.

(2) Na životinje iz stavka 1. ovoga članka koje su zaštićene prema posebnim propisima primjenjuju se, pored odredaba ovoga Zakona, i propisi o zaštiti prirode.

(3) Ovaj se Zakon ne primjenjuje na embrionalne i fetalne razvojne stadije životinja.

(4) Ovaj se Zakon ne primjenjuje na gospodarenje lovištem i divljači, pri čemu se isključuje:1. uzgoj i držanje životinja koje se koriste kao pomoć u lovu i2. uzgoj i držanje izvan lovišta životinja za potrebe lova.

(5) Ovaj se Zakon ne primjenjuje na ribolov.

Pojmovi

Članak 3.

U ovom Zakonu pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. Analgezija: postupak smanjenja ili isključenja osjećaja boli u životinja, koji se provodi sredstvima posebne namjene, a bez gubitka svijesti,

2. Anestezija: postupak isključenja osjećaja boli u životinja sredstvima posebne namjene,

3. Cirkusi i predstave sa životinjama: predstave koje organiziraju pravne ili fizičke osobe u kojima sudjeluju i životinje, a čiji je cilj zabaviti publiku,

4. Divlje životinje: sve životinje, što uključuje i strane životinjske vrste, osim domaćih životinja, kućnih ljubimaca, službenih pasa i konja te radnih životinja,

5. Domaće životinje: životinje koje je čovjek pripitomio i koje uzgaja radi proizvodnje hrane, hrane za životinje i nusproizvoda životinjskog podrijetla te u druge gospodarske svrhe,6. Doktor veterinarske medicine (u daljnjem tekstu: veterinar): osoba koja je diplomirala na Veterinarskom fakultetu,

7. Izgubljena životinja: ona životinja koja je napustila posjednika bez njegove volje i on je traži,

8. Klanje: postupak kojim se uzrokuje smrt životinje njezinim iskrvarenjem,

9. Kućni ljubimci: životinje koje čovjek drži zbog društva, zaštite i pomoći ili zbog zanimanja za te životinje.

10. Ministar: ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva,

11. Nadležno tijelo: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava za veterinarstvo,

12. Napuštena životinja: ona životinja koju je posjednik svjesno napustio,

13. Obredno klanje: klanje životinja bez prethodnog omamljivanja koje obavlja osoba ovlaštena od vjerske zajednice registrirane u Republici Hrvatskoj,

14. Omamljivanje: obvezni postupak prije klanja ili usmrćivanja kojim se životinja dovodi u stanje smanjene svijesti,

15. Pokusi: jedan ili više postupaka koji se provode na životinji u pokusne svrhe, a koji mogu uzrokovati bol, patnju ili ozljede životinje,

16. Posjednik: svaka pravna ili fizička osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili čuvar stalno ili privremeno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinje,

17. Prijevoznik: fizička ili pravna osoba koja obavlja prijevoz živih životinja,

18. Radne životinje: psi koji služe kao tjelesni čuvari i čuvari imovine, psi vodiči slijepih i oni koji služe za pomoć, psi tragači i psi koji služe obavljanju drugih poslova, konji i druge životinje kojima se čovjek služi u druge svrhe osim proizvodnje,

19. Sklonište za životinje: objekt u kojem se smještaju i zbrinjavaju napuštene i izgubljene životinje gdje im se osigurava potrebna pomoć,

20. Službeni konji: konji koji imaju licenciju za rad i služe za obavljanje poslova pojedinih državnih tijela,

21. Službeni psi: psi koji imaju licenciju za rad i služe za obav­ljanje poslova pojedinih državnih tijela,

22. Strane životinjske vrste: životinjske vrste koje prirodno ne obitavaju na području Republike Hrvatske,

23. Usmrćivanje: postupak koji se obavlja sredstvima i metodama odobrenim u tu svrhu i na propisani način tako da se životinjama prouzroči najmanja moguća bol, patnja i strah,

24. Veterinarski ured: područna jedinica Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprave za veterinarstvo,

25. Zahvat: postupak koji dovodi do oštećenja ili gubitka osjet­ljivog dijela tijela ili promjene u koštanoj strukturi,

26. Zoološki vrt: djelatnost pravnih ili fizičkih osoba koje drže domaće i divlje životinje u svrhu prikazivanja u javnosti tijekom najmanje sedam dana godišnje, osim cirkusa, trgovina kućnim ljubimcima, privremenih izložaba životinja, zbirki životinja koje nisu otvorene za javnost, akvarija i terarija koji služe ukrašavanju prostora i objekata za uzgoj životinja.

Zabranjeni postupci u svrhu zaštite životinja

Članak 4.

(1) Zabranjeno je životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu, protivno odredbama ovoga Zakona.

(2) Zabranjeno je:

1. uzgajati životinje na način da trpe bol, patnju i strah te ih namjerno ozljeđivati, protivno pravilima struke odnosno najnovijim znanstvenim dostignućima,

2. uvoziti i prodavati životinje koje potječu iz uzgoja iz točke 1. ovoga stavka,

3. povećavati agresivnost životinja selekcijom ili drugim metodama,

4. huškati životinje na druge životinje ili čovjeka ili ih dresirati na agresivnost, osim pri dresuri službenih i lovačkih pasa pod vodstvom osposobljenih osoba,

5. obučavati životinje za borbe, organizirati borbe životinja, osim tradicionalnih natjecanja bikova, ili sudjelovati u njima, posjećivati ih i oglašavati te u vezi s tim organizirati klađenje i sudjelovati u klađenju,

6. davati žive životinje kao nagrade u igrama na sreću,

7. koristiti tehničke uređaje, pomoćna sredstva ili naprave kojima se u obliku kazne utječe na ponašanje životinja, uključujući bod­ljikave ogrlice ili sredstva za dresuru koja uključuju upotrebu elek­trič­ne struje ili kemijskih tvari, osim pri dresuri službenih pasa,

8. organizirati utrke pasa na tvrdim podlogama,

9. davati stimulanse ili druge nedopuštene tvari životinjama kako bi se poboljšao njihov nastup na sportskim natjecanjima i na predstavama,

10. koristiti nedopuštene stimulanse i tvari u svrhu bržeg rasta i prirasta životinja,

11. koristiti životinje za cirkuske i druge predstave, filmska i televizijska snimanja, oglašavanja, izložbe ili natjecanja, ukoliko ih se pri tome prisiljava na neprirodno ponašanje ili se kod životinja izaziva bol, patnja, ozljede ili strah,

12. prisiljavati životinje na ponašanje koje kod njih izaziva bol, patnju, ozljede ili strah,

13. izlagati životinje nepovoljnim temperaturama i vremenskim uvjetima, protivno prihvaćenim zoohigijenskim standardima za pojedinu vrstu ili nedostatku kisika, čime se kod životinja uzrokuje bol, patnja, ozljede ili strah,

14. davati životinjama hranu ili tvari čije uzimanje uzrokuje bol, patnju, ozljede, strah ili smrt,

15. prisiljavati životinje na uzimanje određene hrane ili tvari, ukoliko to ne odredi veterinar u veterinarsko-zdravstvene svrhe ili ako nije znanstveno opravdano,

16. zanemarivati životinje s obzirom na njihovo zdravlje, smještaj, ishranu i njegu,

17. živim životinjama odsijecati osjetljive dijelove tijela, protiv­no odredbama ovoga Zakona,

18. upotrebljavati nedopuštene zamke za hvatanje životinja,19. hraniti životinje drugim živim životinjama, osim ako je to neizbježno,

20. upotrebljavati žive životinje kao mamce u lovu,

21. ograničavati kretanje životinjama na način koji im uzrokuje bol, patnju, ozljede ili strah, protivno odredbama ovoga Zakona,

22. omamljivati, klati ili ubijati životinje u ritualne svrhe,

23. uzgajati životinje u svrhu proizvodnje krzna.

(3) Iznimno od odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka, dopušteni su postupci:

1. koji su primjenjuju iz veterinarsko-zdravstvenih razloga ili se iz drugoga razloga poduzimaju radi zaštite životinja,

2. koji se provode u svrhu kontrole bolesti ljudi i životinja,

3. koji se provode u svrhu suzbijanja štetnika,

4. kontrole kretanja životinja koje se uzgajaju u svrhu proizvod­nje upotrebom elektro-šokova te postavljanje električnih ograda za ži­votinje.

(4) Način dresure službenih pasa i konja propisuje ministar, uz mišljenje ministra nadležnog za unutarnje poslove i ministra nadlež­nog za obranu.

Zaštita životinja pri držanju i uzgoju

Članak 5.

Posjednik životinje ne smije:

1. napustiti domaću životinju, kućnog ljubimca ili uzgojenu div­lju životinju i druge životinje koje drži pod nadzorom,

2. uzgojenu ili othranjenu divlju životinju izložiti slobodnoj prirodi ili je ondje naseliti, ako nije pripremljena za preživljavanje u takvom životnom prostoru, u skladu s posebnim propisima,

3. nanositi bol, patnju i ozljede životinjama pri dresuri.
Obveza pružanja pomoći

Članak 6.

Svatko tko ozlijedi životinju mora joj pružiti potrebnu pomoć, a ukoliko to nije u mogućnosti sam učiniti, mora joj osigurati pružanje pomoći.
Zaštita životinja pri obavljanju zdravstvene zaštite i zootehničkih zahvata

Članak 7.

Svi operacijski i zootehnički zahvati na životinjama, osim onih iz članka 8. stavka 5. ovoga Zakona, moraju se obavljati uz primjenu anestezije, u skladu s odredbama propisa iz područja veterinarstva i pravilima struke.

Izvođenje zahvata na životinjama

Članak 8.
(1) Zabranjena je djelomična ili potpuna amputacija pojedinih osjetljivih dijelova životinjskog tijela, uključujući:

1. označavanje životinja protivno posebnim propisima,

2. rezanje ušiju i repa pasa, uklanjanje i rezanje osjetljivih dijelova kandži mačaka, rezanje glasnica i druge zahvate kojima se mijenja fenotipska slika životinje.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, djelomična ili potpuna amputacija ili uklanjanje pojedinih osjetljivih dijelova životinjskog tijela dopušteno je ako je prethodno provedena anestezija, a u postoperativnom tijeku analgezija, i to:

1. ako za pojedine zahvate postoje veterinarsko-zdravstveni razlozi,

2. radi obavljanja pokusa na životinjama,3. u svrhu kontrole razmnožavanja životinja.

(3) Iznimno od odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka, djelomična ili potpuna amputacija ili uklanjanje pojedinih osjetljivih dijelova životinjskog tijela dopušteno je u zootehničke svrhe uključujući kastraciju; ukoliko se takvim postupkom sprječava bol, patnja i samoozljeđivanje životinja ili ozljeđivanje drugih životinja ili iz sigurnosnih razloga te kod lovačkih pasa u skladu s određenim kinološkim standardima, uz primjenu analgezije, a u slučajevima koje propisuje ministar.

(4) Zahvati kod kojih bi životinja mogla patiti ili trpjeti jaku bol smiju se izvoditi samo nakon analgezije odnosno anestezije i uz postoperativnu njegu.

(5) Anestezija se ne provodi:

1. kada bi opasnost od anestezije bila nerazmjerna dobrobiti proizašle iz iste,

2. pri označavanju životinja, osim kada je to potrebno zbog sigurnosti osobe koja provodi označavanje,

3. pri pojedinim dijagnostičkim i terapijskim postupcima u skladu s pravilima struke,

4. pri uzrokovanju veće boli anestezijom nego samim zahvatom,

5. ako je kontraindicirana pokusnim rezultatima koji se pokusom žele utvrditi.

Zaštita životinja pri usmrćivanju

Članak 9.
(1) Zabranjeno je životinje usmrćivati protivno odredbama ovoga Zakona.

(2) Za usmrćivanje životinja koriste se sredstva posebne namjene i propisani postupci.

(3) Usmrćivanje životinja može se provesti ako:

1. bi liječenje životinja bilo dugotrajno i povezano s patnjama, a ishod liječenja neizvjestan,

2. je životinja dostigla visoku starost te joj otkazuju osnovne životne funkcije,

3. životinja boluje od neizlječive bolesti,

4. je takav postupak neophodan zbog provođenja mjera za kontrolu bolesti u skladu s propisima iz područja veterinarstva, posebno onih koje mogu ugroziti ljude ili nanijeti velike gospodarske štete,

5. je životinja opasna za okolinu,

6. je protekao rok iz članka 57. stavka 4. te u slučaju iz članka 55. stavka 5. i članka 65. stavka 2. ovoga Zakona,

7. se provodi u svrhu suzbijanja štetnika,

8. je životinja koja se drži i uzgaja u svrhu proizvodnje bolesna ili ozlijeđena, a nije ju moguće zaklati ili usmrtiti pod nadzorom veterinara,

9. je potrebno u svrhu obavljanja pokusa na životinjama te u svrhu proizvodnje bioloških pripravaka odnosno nakon obavljenog pokusa ili korištenja životinje za proizvodnju bioloških pripravaka.

(4) U slučajevima iz stavka 3. točaka 1. i 2. ovoga članka o usmrćivanju odlučuje posjednik životinje na temelju mišljenja veterinara, a u slučajevima iz točaka 3. do 9. istoga stavka veterinar, osim u slučaju iz točke 8. istoga stavka kada odlučuje posjednik životinje.

(5) Životinje može usmrtiti samo veterinar ili stručno osposob­ljen veterinarski tehničar pod nadzorom veterinara, osim u slučajevima:

1. usmrćivanja životinja koje se uzgajaju i drže u svrhu proiz­vod­nje,

2. usmrćivanja životinja u svrhu obrazovanja, izvođenja pokusa te u svrhu proizvodnje bioloških pripravaka,

3. suzbijanja štetnika,

4. usmrćivanja kada je neophodno bez odgađanja usmrtiti životinju koja trpi jaku i neotklonivu bol.

Postupanje sa životinjom koja trpi neotklonivu bol

Članak 10.
Vlasnik bez odgađanja mora dati usmrtiti životinju koja trpi jaku i neotklonivu bol.

II. POSEBNE ODREDBE

1. Zaštita životinja u prijevozu

Članak 11.
(1) Prijevoz životinja mogu obavljati prijevoznici koji su ovlašteni od nadležnog tijela te oni koji posjeduju odobrenje za navedenu djelatnost izdanu od nadležnog tijela.

(2) Nadležno tijelo vodi upisnik prijevoznika životinja.

(3) Iznimno od odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka, članka 12. stavka 2. točke 5. te članaka 13. i 14. ovoga Zakona poljoprivrednici mogu prevoziti domaće životinje poljoprivrednim i drugim vlastitim prijevoznim sredstvima u sljedećim slučajevima:– u slučaju sezonskog preseljenja životinja u druga klimatska područja i– vlastite životinje na udaljenost do 50 km od svoga gospodarstva.

(4) Odredbe članka 12. stavka 2. do članka 15. ovoga Zakona ne odnose se na prijevoz životinja koji se ne obavlja u vezi s nekom gospodarskom djelatnošću, prijevoz kućnih ljubimaca vlastitim prijevoznim sredstvom te prijevoz životinja zbog pružanja veterinarsko-zdravstvenih usluga.

(5) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka, članka 12. stavka 2. točke 5. te članaka 13. i 14. ovoga Zakona ne primjenjuju se na osobe koje prevoze životinje do najveće udaljenosti od 65 km računajući od mjesta polaska do mjesta odredišta.

Uvjeti prijevoza životinja

Članak 12.
(1) Zabranjeno je prevoziti životinje tako da im se prijevozom uzrokuje bol, patnja, ozljede ili smrt.

(2) Pri prijevozu životinja potrebno je udovoljiti sljedećim uvjetima:

1. moraju se unaprijed poduzeti sve mjere kako bi se što je moguće više smanjila duljina putovanja i kašnjenja te zadovoljile potrebe životinja tijekom putovanja,

2. životinje moraju biti sposobne podnijeti putovanje,

3. prijevozna sredstva moraju se konstruirati, izraditi, održavati i njima se mora upravljati na način da se izbjegne ozljeđivanje i patnja životinja te zaštiti njihova sigurnost,

4. uređaji i oprema za utovar i istovar životinja moraju se konstruirati, izraditi, održavati i koristiti na način da se izbjegne bol, patnja i ozljeđivanje životinja te da se zaštiti njihova sigurnost,

5. osoblje koje se brine o životinjama mora biti osposobljeno,

6. uvjeti prijevoza životinja moraju se redovito provjeravati i održavati,

7. za životinje se mora osigurati dovoljna podna površina i visina, primjerena vrsti i starosti životinje te trajanju putovanja,

8. životinjama se u odgovarajućim razmacima moraju osigurati voda i hrana koje svojom kakvoćom i količinom moraju odgovarati vrsti, veličini i starosti životinje,

9. životinjama se tijekom putovanja u odgovarajućim razmacima mora osigurati odmor,

10. tijekom prijevoza životinja koje žive u vodi, a prevoze se u posebnim prijevoznim sredstvima ili spremnicima, mora se osigurati dovoljna količina vode odgovarajuće temperature i opskrba kisikom, ovisno o potrebama pojedine vrste životinja,

11. visokobređe ženke u zadnjih 10% razdoblja od ukupnog trajanja bređosti i ženke u prvih tjedan dana nakon poroda ne smatraju se sposobnima za prijevoz, osim ako je potrebna hitna veterinarska pomoć,

12. ako uspravan položaj spremnika u kojem se prevoze životinje nije jasno vidljiv izvana, u tom je slučaju navedeni položaj potrebno označiti. Ako se po svojstvima spremnika jasno ne raspoznaje da se u njemu prevoze životinje, na spremniku se mora vidljivo označiti da se u njemu prevoze životinje te njihova vrsta.

Obveze prijevoznika

Članak 13.
Prije početka obavljanja djelatnosti prijevoza životinja prijevoznik mora:

1. ishoditi rješenje o obavljanju djelatnosti prijevoza životinja izdano od nadležnoga tijela,

2. odrediti osobu (u daljnjem tekstu: pratitelj životinja) koja se tijekom prijevoza brine za sigurnost životinja, njihovo napajanje, hranjenje i odmor,

3. ishoditi potvrdu o odobrenju cestovnih prijevoznih sredstava izdanu od nadležnoga tijela.

Osposobljenost prijevoznika i drugog osoblja

Članak 14.
(1) Fizička osoba koja obavlja cestovni prijevoz životinja i pratitelj životinja moraju biti osposobljeni za obavljanje poslova u skladu s člankom 12. stavkom 2. točkom 5. i ispunjavati uvjete iz članka 16. ovoga Zakona.

(2) Osoblje koje se brine o životinjama u sabirnim centrima i od­morištima za životinje mora biti osposobljeno za brigu o životinjama.

Članak 15.
(1) Nadležno tijelo vodi upisnik odmorišta za životinje.

(2) Odmorišta za životinje upisuju se upisnik iz stavka 1. ovoga članka na temelju rješenja o udovoljavanju uvjetima koje donosi nadležno tijelo.

Članak 16.
Uvjete za obavljanje prijevoza životinja koje mora ispunjavati prijevoznik, uvjete kojima moraju udovoljavati odmorišta za životinje i uvjete za osposobljavanje vozača i pratitelja životinja te osoblja u sabirnim centrima i odmorištima za životinje propisuje ministar.
2. Zaštita pri klanju i usmrćivanju životinja koje se drže u svrhu proizvodnje

Omamljivanje životinja

Članak 17.
(1) Životinje se smije zaklati samo ako su prije klanja bile omam­ljene, osim ako se radi o klanju peradi i kunića u domaćinstvu za vlastite potrebe.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, životinje se smije zaklati bez prethodnog omamljivanja samo u slučaju prisilnog klanja i pri obrednom klanju.

(3) Zabranjeno je omamljivanje, klanje, usmrćivanje ili ubijanje životinja u ritualne svrhe.

Postupak sa životinjama u klaonici

Članak 18.
(1) U klaonici se postupak sa životinjama mora odvijati na sljedeći način:

1. životinje za klanje treba po prispjeću istovariti iz prijevoznog sredstva, uz upotrebu odgovarajuće opreme, na način da se životinjama ne uzrokuje nepotrebna bol, patnja i strah,

2. kretanje životinja unutar kruga klaonice do prostora za njihov smještaj mora se odvijati pažljivo i bez nanošenja boli, patnje i straha, uz primjenu odgovarajućeg pribora,

3. klaonice moraju biti opremljene odgovarajućim oborima ili stajama u kojima životinje trebaju biti smještene, zaštićene od nepovoljnih vremenskih uvjeta, hranjene i napajane,

4. omamljivanje životinja odgovarajućim postupcima mora se obaviti neposredno prije klanja,

5. postupkom omamljivanja životinje se moraju dovesti u stanje gubitka svijesti i u tome stanju zaklati.

(2) Klanje životinja mora se obavljati na propisani način upotrebom odgovarajuće opreme.

(3) Zabranjena je upotreba sredstava i postupaka za omamljivanje kojima se životinjama nanosi nepotrebna bol, patnja, ozljede i strah.

Klanje i usmrćivanje

Članak 19.
(1) Usmrćivanje životinja mora se obavljati bez nepotrebnog nanošenja boli, patnje, ozljeda ili straha u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(2) Premještanje i smještaj te brigu o životinjama u klaonici, sputavanje, omamljivanje te klanje ili usmrćivanje životinja mogu obavljati samo osobe koje su osposobljene za navedene poslove.

(3) Klanje životinja u domaćinstvu mora se obavljati bez nepotrebnog nanošenja boli, patnje, ozljeda ili straha u skladu s odred­bama ovoga Zakona.

(4) Ako pri prisilnom klanju nije moguće omamiti životinju, klanje se izvodi tako da se izbjegne nanošenje nepotrebne boli, pat­nje, ozljeda ili straha životinjama.

(5) Obredno klanje životinja se obavlja u klaonicama koje je nadležno tijelo posebno odobrilo za tu namjenu.

(6) Uvjete za zaštitu pri klanju i usmrćivanju životinja koje se drže u svrhu proizvodnje kao i uvjete za osposobljavanje osoblja koje se brine za životinje u klaonici te sudjeluje u postupku sputavanja, omamljivanja i klanja propisuje ministar.

3. Zaštita životinja koje se koriste u pokusima te za proizvodnju bioloških pripravaka

Članak 20.
(1) Pokuse na životinjama mogu obavljati samo pravne osobe registrirane za obavljanje navedene djelatnosti, i to u svrhu:

1. istraživanja bolesti i tjelesnih tegoba ili prepoznavanja utjecaja fizioloških i patoloških stanja u ljudi ili životinja,2. istraživanja i razvoja lijekova i ljekovitih pripravaka namijenjenih zaštiti zdravlja ljudi i životinja,3. ispitivanja u postupku registracije lijekova i ljekovitih pripravaka kako je propisano posebnim propisima,

4. ispitivanja proizvodnih i drugih osobina i načina njihova una­pređivanja za životinje u gospodarskom i drugom uzgoju životinja,

5. istraživanja uzroka i posljedica ugrožavanja okoliša,

6. ispitivanja neštetnosti materijala ili proizvoda po ljudsko ili životinjsko zdravlje,

7. temeljnih i primijenjenih znanstvenih istraživanja,

8. obrazovanja.

(2) Pokusi na životinjama iz stavka 1. ovoga članka mogu se odobriti samo ako se svrha istraživanja ne može postići drugim znanstvenim metodama te ako se pretpostavljena bol, patnja ili ozljede životinja mogu etički opravdati očekivanim rezultatima koji su od značenja za ljude ili životinje odnosno znanost.

(3) Posebne uvjete za nastambe i način držanja pokusnih životinja, njihovo označavanje te vrste pokusa koji se obavljaju na životinjama i način njihove prijave te vođenje propisanih evidencija iz članka 30. ovoga Zakona propisuje ministar.

Označavanje

Članak 21.
Životinje koje se koriste za pokuse te za proizvodnju bioloških pripravaka moraju biti označene.
Uzgoj životinja za pokuse te za proizvodnjubioloških pripravaka

Članak 22.

(1) Pravne i fizičke osobe koje uzgajaju životinje za pokuse te za proizvodnju bioloških pripravaka ne mogu započeti obavljati djelatnost bez rješenja o udovoljavanju uvjetima koje donosi nadležno tijelo.

(2) Životinje koje se koriste u pokusima te za proizvodnju bioloških pripravaka moraju potjecati iz registriranih uzgoja, osim ako se radi o divljim životinjama iz prirode.

(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, životinje za proizvodnju bioloških pripravaka koje ne potječu iz registriranih uzgoja ili divlje životinje iz prirode mogu se koristiti po dobivanju rješenja nadležnog tijela.

(4) Nadležno tijelo vodi upisnik pravnih i fizičkih osoba iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Uvjete za uzgoj životinja iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar.

Zabrana korištenja životinja za pokuse

Članak 23.
Korištenje životinja za pokuse zabranjeno je radi:

1. isprobavanja oružja, streljiva ili pripadajućeg pribora, ratne opreme kao i općih učinaka radijacije,

2. istraživanja ili razvoja duhanskih proizvoda i kemijskih sredstava za pranje i dezinfekciju predmeta opće uporabe,

3. istraživanja ili razvoja sastojaka, kombinacija sastojaka i gotovih kozmetičkih proizvoda,

4. istraživanja učinka alkohola i droga, osim u slučaju kad ne postoje druge znanstvene metode kojima se zamjenjuje korištenje životinja.

Članak 24.
Pokuse na životinjama mogu obavljati visokoškolske i znanstveno­istraživačke ustanove te stručne pravne osobe koje su registrirane za obavljanje pokusa na životinjama, u skladu s odredbama članaka 20. do 33. ovoga Zakona, i to uz sljedeće uvjete:

1. da ishod pokusa nije dovoljno poznat, odnosno dostupan ili je ponovno ispitivanje dvostrukim ili ponovljenim pokusom ili drugim istraživanjem neophodno, kad ishod pokusa nije moguće dokazati drugim znanstvenim metodama,

2. da ima zaposlene stručne osobe u skladu s odredbama članka 32. ovoga Zakona,

3. da raspolaže potrebnim prostorom, uređajima, opremom i drugim sredstvima za obavljanje pokusa na životinjama,

4. da raspolaže nastambama i prostorima za životinje tijekom pokusa i da može osigurati propisani način njihova držanja, uključujući njegu, brigu o njima i redovitu veterinarsko-zdravstvenu zaštitu.

Prijava pokusa

Članak 25.
(1) Prije početka obavljanja pokusa na životinjama potrebno je nadležnom tijelu dostaviti zahtjev za odobrenje obavljanja pokusa na životinjama.

(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka mora se priložiti obrazloženje o etičkoj i znanstvenoj opravdanosti obavljanja pokusa.

(3) Rješenje o odobrenju obavljanja pokusa na životinjama donosi nadležno tijelo uz mišljenje Etičkog povjerenstva iz članka 34. ovoga Zakona.

(4) U rješenju o odobrenju obavljanja pokusa na životinjama utvrđuje se rok njegova važenja i određuje, na prijedlog podnositelja zahtjeva, voditelj pokusa i njegov zamjenik, voditelj nastambe i njegov zamjenik te odgovorna osoba iz članka 32. stavka 3. ovoga Zakona.

Članak 26.
(1) Ako se predviđa trajanje pokusa na životinjama dulje od dopuštenog, sedam dana prije isteka odobrenja podnosi se nadležnom tijelu zahtjev za njegovo produljenje.

(2) Ako se produljuje nekoliko istovrsnih pokusa, dovoljan je jedan zahtjev za produljenje svih pokusa.

(3) Ako tijekom pokusa dođe do promjene podataka utvrđenih rješenjem iz članka 25. stavka 3. ovoga Zakona, moraju se prijaviti nadležnom tijelu u roku od tri dana.

(4) Rješenje o odobrenju produljenja pokusa iz stavka 1. ovoga članka te rješenje iz stavka 3. ovoga članka donosi nadležno tijelo.

(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka rješenje kojim se odobrava korištenje većeg broja životinja, promjena vrste životinja ili promjena odob

Statut SPAS-a

Trenutno važeći statut je u doradi i na dolazećoj Skupštini biti će izmjenjen u cijelosti